Bio je pravi izazov ovih dana uhvatiti savršeni trenutak za nastavu na otvorenome. Danima smo pratili nebo − smjenjivali su se sunce i kiša, proljeće je uporno pokazivalo svoju hladnu ćud, ali želja nam se ipak ostvarila. Napokon smo sate Hrvatskoga jezika proveli u našemu školskom STEM vrtu na radionici „Igra riječi u tri stiha“.
Uplovili smo u čarobni svijet haiku-poezije – naučili smo pravila i usvojili savjete za pisanje pjesama, naučili smo kako promatrati prirodu srcem, uhvatiti ljepotu trenutka i pretočiti je u kratke, ali moćne stihove.
Rascvjetali školski STEM vrt bio je savršeno nadahnuće – pod plavetnilom neba, u hladovini, okruženi simfonijom mirisa opojnih ruža i osvježavajućeg matičnjaka, uz tihu kulisu ljubičastih cvjetova vlasca. Drevna maslina i veličanstvena Gupčeva lipa ponosno su bdjele nad nama svjedočeći rađanju novih stihova. Dodatnu radost donio nam je i zaigrani vrabac koji je uporno skakutao oko nas njišući se na pelinu, kao da je i sam želio postati dio te pjesničke simfonije. Neki od nas smo i školski ekolozi i već ranije smo s ljubavlju uredili vrt pa smo sada s ponosom uživali u ljepoti koju smo sami stvorili.
U tome idiličnom okružju nastali su naši prvi haiku stihovi. Čitali smo jedni drugima svoju haiku-poeziju, uz stvarne motive u vrtu. Nije to bilo samo pisanje riječi − uz svaki haiku ilustrirali smo i haigu, prateći crtež koji vizualno upotpunjuje pjesmu, spajajući tako poeziju i likovnu umjetnost. Na kraju radionice izradili smo straničnike, malene čuvare uspomena koje smo ponijeli kući.
Bilo nam je baš zabavno! Obogatili smo naše znanje o poeziji i prirodi, ali i doživjeli čar stvaranja pod otvorenim nebom povezavši se s prirodom i jedni s drugima.
Topli sunčev sjaj.
U STEM vrtu sretna djeca
Otkrivaju svijet.
Mudra maslina –
čuvarica STEM vrta.
Znanost raste tu.
STEM vrt cvate.
Mlada Gupčeva lipa.
Sunce zrake tka.
Učenici 5. a i 5. d
Mila Pandžić
